||| Natrag:  | Gore: Sadržaj | Naprijed: Osnove tehničkog crtanja |

 

GRAFIČKA KOMUNIKACIJA U TEHNIČKIM PRIMJENAMA

Nužan preduvjet optimalnog odvijanja  procesa projektiranja, proizvodnje, uporabe i održavanja proizvoda, objekta  ili sustava jest usklađeno djelovanje različitih sudionika. Da bi to bilo moguće oni moraju na prikladan način razmjenjivati odgovarajuće informacije odnosno komunicirati. Zbog naravi informacija u tehničkim primjenama nužno je omogućiti točan i jednoznačan prijenos određenih informacija među sudionicima procesa neovisno o vremenu, prostoru i odnosu među njima. To je moguće samo uz definiranje i primjenu odgovarajućih normi i pravila u procesu prezentacije i razmjene informacija.

Posebno značajan način prikaza i prijenosa informacije u tehničkim primjenana je grafička ili slikovna komunikacija. Slikovni prikaz je u osnovi način pohrane i prijenosa informacije, odnosno komunikacijski  medij. Po kapacitetu, odnosno mogućoj količini pohranjene ili prenesene informacije, slika kao medij znatno nadilazi govor ili tekst.

Povijest grafičke komunikacije može se pratiti do razdoblja oko 25000 godina prije Krista kada su nastale prve poznate slike na zidovima špilja. Najstariji primjeri grafičke komunikacije u tehničkim primjenama nalaze se u Babilonu u vremenu oko 4000 godina prije Krista. Teoriju projekcija objekta razvili su talijanski graditelji u 15. stoljeću, a prvu knjigu iz tog područja napisao je Leonardo da Vinci 1651. godine. Osnovna pravila projekcija i osnove tehničkog crtanja ustrojio je profesor politehničke škole u Parizu Gaspard Manage (1746.-1818.). Veliki napredak u području inženjerske grafike ostvaren je pojavom digitalnih računala. Prva prezentacija integriranog postupka projektiranja uz pomoć računala CAD (Computer Aided Design) priređena je godine 1963. na Massachusets Institute of Techology (MIT) u SAD. Računalo se danas standardno primjenjuje u izradbi, pregledu, pohrani i prijenosu tehničkih crteža kao i grafičkoj komunikaciji općenito.

 

Tehnička dokumentacija

Da bi se složeni skupovi informacija mogli prezentirati na prihvatljiv i razumljiv način treba ih organizirati na temelju međusobne povezanosti u logičke i sadržajne cjeline. Osnovnu informacijsku cjelinu koja sadrži međusobno logički povezan skup informacija o tehničkom uređaju ili sustavu nazivamo dokumentom. Dokument može sadržavati informacije predstavljene u slikovnom ili tekstovnom obliku. Skup svih relevantnih dokumenta o nekom objektu ili sustavu naziva se tehnička dokumentacija. Potpuna dokumentacija mora sadržavati na sustavan, jasan i jednostavan način predstavljene sve informacije nužne za odvijanje predviđenih procesa povezanih s opisanim objektom ili sustavom. Nije moguće za sve moguće slučajeve jednoznačno odrediti opseg i oblik tehničke dokumentacije. Pri stvaranju tehničke dokumentacije treba težiti optimalnoj minimizaciji ljudskog rada i opsega dokumentacije.

Dokumentacija se razvija prateći razvitak objekta ili sustava od razine ideje, preko izradbe do održavanja. Zbog toga se mijenja i sadržaj i namjena dokumentacije. Prema namjeni razlikujemo slijedeće oblike tehničke dokumentacije:

Tekstovni dio tehničke dokumentacije predstavljaju:

Slikovni dio tehničke dokumentacije predstavljaju različite vrste tehničkih crteža.

 


Povratak na: Početak stranice | Sadržaj

      ||| Natrag:  | Gore: Sadržaj | Naprijed: Osnove tehničkog crtanja |