Opcenito o multimediji
Iako je tema primjena multimedije u jednom posebnom podrucju – programskoj dokumentaciji, treba ukratko opisati osnovne pojmove iz multimedije. Osnovni pojmovi nisu predetaljno opisivani, jer postoji mnoštvo literature koja se bavi multimedijom opcenito. Umjesto toga ovdje je stavljen naglasak na multimediju u programskoj dokumentaciji.
Definicija multimedije
Rijec multimedija se sastoji od dva dijela. Prvi dio, multi znaci raznoliko (engl. variety). Druga dio, media, u latinskom jeziku oznacava množinu pojma medij. Na taj nacin može se doci do slijedece definicije multimedije:
Multimedija je nacin komuniciranja u kojemu se koristi više nacina prikaza podataka. Ti nacini prikaza podataka ukljucuju zvuk, sliku, video, animaciju.
Uz multimediju je vezana i veca interakcija s korisnikom.
Podijela multimedije
Multimediju možemo podijeliti na nekoliko dijelova ovisno o tome kakav oblik podaci poprimaju. Kod pisanja programske dokumentacije cilj je što bolje prenjeti informacije citatelju. Cisti tekst može prenjeti svaku informaciju, ali je pitanja koliko ucinkovito. Korištenje zvuka, slika, animacija i video zapisa ubrzava i olakšava prjenos informacija.
Zvucni zapis
Zvucni zapis može biti izuzetno ucinkovit nacin prjenosa podataka. Na primjer, kada se radi o dokumentaciji vezanoj uz kemijski pokus, zvucni zapis ima prednost pred video zapisom. U slucaju audio zapisa ljudski glas objašnjava svaki korak u kemijskom pokusu dajuci neophodne upute, savijete i upozorenja. Video zapis istog pokusa zauzeo bi više podataka na disku, ali bi u biti dao manje podataka nekome tko treba ponoviti pokus.
Zvucni signal se lako snima, prenosi i pohranjuje. Zvucne zapise moguce je i dobro kompresirati.
Kod snimanja audio zapisa u procesu izrade multimedijalne dokumentacije, treba obratiti pažnju na kvalitetu snimke. Potrebno je pobrinuti se da se dobro obavi sam proces snimanja zvucnog zapisa. U kasnijoj obradi nemoguce je posve izbaciti niskofrekvencijske zvukove iz pozadine, poput šuma ventilatora. Svako spuštanje frekvencije uzorkovanja i svaka kompresija samo ce pogoršati nedostatke orginale snimke.
Savijeti koji mogu pomoci kod pripremanja zvucnog zapisa:
- Potrebno je zvucni zapis normalizirati (normalize). Zvucni zapis u procesu digitalizacije može postati tiši i izgubiti na jasnoci i razumljivosti. Da se to kompenzira može se koristiti softver za normaliziranje zapisa. Tijekom procesa normalizacije traži se najveca amplituda u zapisu i tada se pojacava cijeli zapis tako što se najvecu amplitudu "rastegne" na 100%. Time je osigurano da se radi sa najglasnijim zapisom.
- Još jedan nacin za poboljšanje audio zapisa je da se pomocu softvera malo pojacaju srednje frekvencije.
- Smanjenje frekvencije uzorkovanja smanjuje velicinu zapisa na disku. Primjerice, može se smanjiti frekvencija uzorkovanja sa 44.1 kHz koliko se koristi za CD kvalitetu zvuka na 22.050 kHz.
- Druga osobina CD kvalitete zvuka je 16-bitni stereo zvuk. Da se smanji velicina zapisa može se koristiti 8-bita. Nedostatak koji se javlja pri tome je da se smanjuje dinamicki raspon.
- Nije dobro snimati stereo zapis, ako se radi o mono izvoru. Štoviše, ako se radi o stereo izvoru, možda bi bilo dobro zbog smanjenja velicine zapisa snimiti mono zapis.
Video zapis
Ako jedna slika vrijedi kao tisucu rijeci, tada video snimka vrijedi puno više. Kod izrade dokumentacije mnogih procesa korisno je ubaciti video zapis. Korisniku dokumentacije biti ce vrlo korisno doslovce vidjeti ono što je opisano. Neki dugi i komplicirani tekstualni opisi mogu postati mnogo jasniji kada su popraceni video zapisom.
Kod izrade video zapisa koji ce poslužiti kao dio dokumentacije potreban je drugaciji pristup nego kada se snima video za neke druge (manje ozbiljne) namjene. Video zapis snimljen da bi bio dio dokumentacije mora poboljšati samu dokumentaciju, a ne poslužiti kao ukras.
Video zapisi uvijek zauzimaju veliki prostor. Kako tehnologija napreduju to postaje sve manji problem, ali u slucaju velike kolicine video zapisa ili ako im se pristupa preko racunalnih mreža treba voditi racuna o tome. Jedna sekunda nekompresiranog video zapisa prema NTSC (National Television Standard Comitee) standardu za televizijski i video zapis, zauzima 27 MB prostora na disku.
Zbog toga video zapis se kompresira, smanjuje se rezolucija i broj slicica u sekundi (frames per second – fps). To može dovesti do degradacije kvalitete snimke. Snimka postaje nejasna, te se mogu izgubiti važni elementi bitni za razumijevanje. Kod programske dokumentacije to može dovesti do zapisa koji ne samo da nisu jasni i precizni u iznošenju podataka, nego mogu cak postati i neupotrebljivi. Za video zapis sa malom rezolucijom problem predstavljaju previše sitnih detalja koji postaju nejasni i pokreti kamere kada kamera nije ucvršcena tijekom snimanja.
Savijeti koji mogu pomoci kod snimanja video zapisa:
- Snimite orginalni video zapis. Na taj nacin mogu se poduzeti koraci potrebni da se dobije kvalitetna snimka.
- Snimajte iz blizine (close-ups). Snimke koje ukljucuju šire podrucje (wide shots) imaju previše detalja, pa postaju nepregledne na manjoj rezoluciji.
- Kada je moguce neka pozadina bude jednobojna. Na taj nacin snimka postaje jasna i kada nije prikazana preko cijelog ekrana. Osim toga povecava se i efikasnost kompresije koja je pogotovo važna za video zapis.
- Treba koristiti postolje za kameru da bi se minimiziralo pomicanje kamere kod snimanja. Ucvršcivanje kamere smanjit ce razlike izmedu pojedinih slika i uvelike ce se povecati omjer kompresije.
- Valja izbjegavati zoomiranje. Kod malog broja slicica u sekundi (low frame-rate) zapis postaje zbunjujuci i teško ga je pratiti.
- Kod montaže treba koristiti oštre prjelaze izmedu kadrova. Nije preporucljivo koristiti efekte za prijelaz koje nudi softver za obradu. Efekti smanjuju ucinkovitost postupka kompresije.
- Kod digitaliziranja materijala koji su orginalno snimljni za film ili video treba pažljivo birati koji dijelovi ce se digitalizirati. Treba odabrati dijelove sa malo pomaka kamere koji uz to sadrže samo detalje koji su važni.
Niz slika (slide show)
U izradi programske dokumentacije mogu se spojiti slike i audio zapis. Niz slika koje opisuju postupak ili proizvod koji se dokumentira može biti popracen zvucnim zapisom. Na taj nacin informacije korisniku dokumentacije se istovremeno prenose preko niza slika koje opisuju postupak ili proizvod i preko zvucnog zapisa koji komentira, opisuje i pojašnjava slike.
Nepokretne slike se bolje kompresiraju od video zapisa. Kao razultat može se koristiti vece i kvalitetnije slike.
Animacija
Animacija nastaje kada se niz slika prikaže dovoljno brzo da se cini kao neprekinuti tijek. Ako se slike prikazuju brzinom vecom ili jednakom od 24 slike u sekundi ljudsko oko ne može razaznati pojedine slike, nego sve vidi kao neprekidnu cijelinu.
Animacije predstavljaju dobar oblik prikaza nekog postupka. Ako ne postoji video zapis ili ako je nepregledan, može se napraviti animacija koja prikazuje skicu uredaja u odredenom postupku.
Popularni formati su Macromedia Flash i animirani GIF. Animacije u GIF formatu se sastoje od više slika pohranjenih u istu datoteku Prednost ovog formata je njegova popularanost, a nedostci su nemogucnost kontrole i nepostojanje kompresije izmedu slika. Kod animiranog GIF-a animacija se neprekidno ponavlja. Ne postoji nacin da se zaustavi. To u nekim situacijama može biti problem kada se želi omoguciti korisniku dokumentacije da pokrene animaciju kada on to želi.